VEKTORI
Definicija vektora
Skup svih međusobno ekvivalentnih usmjerenih dužina nazivamo vektorom.
Početnu točku vektora nazivamo hvatištem vektora, a završnu nazivamo vrhom vektora. Dužinu s hvatištem A i vrhom B označavamo s AB.
Vektor s početnom točkom A i završnom točkom B zapisujemo
AB
→
. Vektori se također mogu označiti malim slovom sa strelicom, npr.
a
→
.
Duljina, smjer i orijentacija vektora
Vektori je zadan duljinom, smjerom i orijentacijom.
Duljina dužine vektora
AB →
je udaljenost između hvatišta i vrha vektora, a označava se kao ∣AB→∣.
Smjer vektora određen je pravcem kroz točke i (pravcem nosiocem).
Vektor je zadan i orijentacijom na pravcu nosiocu (moguće su dvije orijentacije).
Orijentaciju vektora pokazuje strelica na kraju vektora.
Zbrajanje vektora
Pravilo trokuta
Ako se vrh vektora AB → podudara s hvatištem vektora BC → , kažemo da su vektori ulančani. Njihov zbroj je vektor AC →, pa vrijedi:
AB → +
BC →
=
AC →
Zbrajanje vektora je funkcija koja paru (
a →
,
b
→
) pridružuje vektor
a
→
+
b
→
. 
Pravilo paralelograma
Koristeći vektore OA → i OB → s istim hvatištem O konstruiramo paralelogram.
Dijagonala OC → predstavlja njihov zbroj:
OA → +
OB → =
OC →
Oduzimanje vektora
Oduzimanje vektora se definira kao operacija zbrajanja sa suprotnim vektorom:
Primjer: Kosina
Copyright © 2026